|
Precizna orijentacija, osnovna pravila
Teren i karta
Za preciznu orijentaciju bira se teren koji u prvom redu ima putove zadovoljavajućih karakteristika:
dovoljno široke, dovoljno prohodne i ne prestrme, ukratko takve kojima se mogu kretati osobe u invalidskim kolicima.
Naravno, važno je da u području oko putova ima dovoljno detalja, da se mogu postaviti zanimljivi problemi za
natjecatelje. Pri tome se koristi orijentacijska karta po IOF standardima (poželjno za sprint) najčešće mjerila
1:5000.
Kategorije
U preciznoj orijentaciji natjecatelji se ne dijele ni po dobi ni po spolu već se svi ravnopravno natječu,
a kategorije postoje zato jer svi natjecatelji nemaju jednaki stupanj znanja i iskustva. Elita (označava se slovom E)
je kategorija za najiskusnije natjecatelje i u njoj su postavljeni najteži problemi. Kategorija A je za natjecatelje
koji znaju čitati kartu i sadrži srednje teške probleme, kategorija B je za povremene orijentaciste i sadrži lagane
probleme, dok je kategorija N prilagođena početnicima i sadrži sasvim lagane probleme.
Staza i kretanje
Natjecatelji ne startaju zajedno već kreću u pravilnim vremenskim razmacima (najčešće dvije minute), kao
u skijanju ili biciklizmu kod vožnje na kronometar. Svaki natjecatelj na startu dobije orijentacijsku kartu na kojoj je
ucrtana staza koja se sastoji od niza kontrolnih točaka. Stazu treba obići u zadanom redoslijedu, s time da je
dozvoljeno kretanje isključivo po širokim putovima, pogodnim za kretanje invalidskim kolicima. Zabranjeno je i kretanje
putovima koji su na karti označeni križićem.
Kontrolna točka
Svaka kontrolna točka je na karti označena kružnicom i rednim brojem. U središtu kružnice koja mora biti
nacrtana bez pomaka nalazi se neki detalj na terenu. Kod ostalih disciplina orijentacije na terenu se nalazi jedna
zastavica točno u središtu kružnice, dok se u preciznoj orijentaciji u području kontrolne točke na terenu nalazi više
zastavica od kojih je samo jedna na točnom mjestu kako je to nacrtano na karti i opisano opisom kontrola. Broj
zastavica se ovisno o težini staze kreće od dvije do pet, a svaki natjecatelj treba ocijeniti koja od njih je točno
postavljena. Nije dopušteno šetati među zastavicama već odluku treba donijeti s najbližeg puta, ne silazeći s
njega.
Mjesto odluke
Obzirom da na svakoj kontroli ima više kontrolnih zastavica potrebno je odrediti neki način imenovanja
tako da točno znamo koja se zastavica kako zove. Zato nam služi mjesto odluke. To je točka na terenu s koje se vide sve
kontrolne zastavice koje su dio postavljenog zadatka na pojedinoj kontrolnoj točki. Mjesto odluke nije označeno na karti
već samo u prirodi i to na putu najbližem kontrolnoj točki. Ukoliko postoji dvojba na kojem putu je mjesto odluke
postavljeno jer su dva puta podjednako blizu u upis kontrole se stavlja strelica koja označava smjer gledanja na
kontrolu s mjesta odluke. Mjesto odluke se na terenu označava malim stupićem na kojem je oznaka s kategorijom i rednim
brojem kontrole. Gledano s mjesta odluke zastavice se imenuju s lijeva na desno prvim slovima engleskog alfabeta. Ako
ima tri zastavice lijeva će biti A, srednja B, i desna C. Ako ih ima pet imenujemo ih s lijeva na desno redom: A, B, C,
D i E. Natjecatelj se može slobodno kretati po putovima u okolini mjesta odluke, a kada odluči koja je zastavica točno
postavljena, vrati se na mjesto odluke da vidi koje slovo joj pripada.
Nulti odgovor
Natjecatelji koji se natječu u eliti (kategorija s najtežim problemima) kao jedan od mogućih odgovora
moraju razmotriti i ovaj: "niti jedna kontrolna zastavica nije na točnom mjestu". Pri tome valja naglasiti da kada je
to točan odgovor, treba biti jasno vidljivo ili da je mjesto na kojem je trebala biti kontrolna zastavica (kako je to
nacrtano na karti i opisano opisom kontrole) prazno ili da niti jedna od kontrolnih zastavica koje su sastavni dio
problema nije na točnom mjestu.
Kontrolni karton
U preciznoj orijentaciji koristi se kontrolni karton za označavanje višestrukog izbora. U svakom stupcu
(po jedan za svaku kontrolu) nalazi se šest kućica označenih slovima: A, B, C, D, E i Z. Nakon što natjecatelj odluči
koja je od kontrolnih zastavica na točnom mjestu treba označiti svoj kontrolni karton u pripadnu rubriku. Npr. ako se
radi o 3. kontroli i natjecatelj misli da je zastavica B na točnom mjestu, na kartonu treba označiti kućicu B u 3.
stupcu. Ako se natjecatelj natječe u eliti i misli da niti jedna od zastavica nije na točnom mjestu treba označiti
kućicu Z (zero). Kontrolni karton se označava perforatorom kojeg natjecatelj nosi sa sobom, osim u slučaju kada
organizator postavi perforator u blizini mjesta odluke. Nije dozvoljeno ispravljanje odluke i sve kontrole koje u
pripadnom stupcu imaju dvije ili više označenih kućica, kao i one koje nisu označene smatraju se pogrešnima. Nakon što
je natjecatelj donio odluku o tome koja je zastavica točno postavljena treba označiti svoj kontrolni karton i tek onda
može krenuti prema sljedećoj kontroli, tj. nije dozvoljeno naknadno označavanje kontrolnog kartona.
Vremenske kontrole
Na stazi se postavlja i nekoliko tzv. vremenskih kontrola. Na njima natjecatelja postave
na određeno mjesto, pokažu mu sve zastavice koje su dio problema, te mu zatim daju usjeverenu kartu koja sadrži samo
jednu kružnicu i opis kontrole. Mjeri se vrijeme potrebno da natjecatelj donese odluku koja od zastavica je točno
postavljena. Na vremenskim kontrolama se ne postavljaju problemi s nultim odgovorom, tj. uvijek je jedna zastavica
točna. Najveće dozvoljeno vrijeme za odlučivanje je jedna minuta.
Opis kontrola
U preciznoj orijentaciji koriste se uobičajeni opisi kontrola kao i u ostalim disciplinama. Postoje
međutim dva izuzetka. Drugi stupac se ne koristi za kodnu oznaku kontrole već se u njega piše koliko kontrolnih
zastavica je sastavni dio dotičnog problema. Kada se radi o dvije zastavice tu stoji "A-B", za tri se piše "A-C", za
četiri "A-D, a za pet zastavica "A-E". Osim toga u osmom stupcu, koji se inače koristi za posebne obavijesti, u
slučajevima kada iz karte nije jasno gdje se nalazi mjesto odluke, stavlja se strelica koja označava smjer gledanja
sa mjesta odluke prema dotičnoj kontrolnoj točki.
Valja naglasiti i ovo: sedmi stupac se koristi za oznaku položaja kontrole na dotičnom detalju. Kada u
sedmom stupcu nema nikakve oznake to znači da je točno mjesto kontrole na sredini detalja, osim u slučaju kamenog
odsjeka kada to znači da je točno mjesto na sredini podnožja odsjeka.
Računanje poretka
Poredak se računa tako da se zbraja broj točnih odgovora, pri čemu svaki točan odgovor nosi jedan bod,
a bolji je onaj natjecatelj koji ih više skupi. Među natjecateljima s istim brojem točnih odgovora bolji je onaj koji
ima manje ukupno vrijeme izmjereno na vremenskim kontrolama, pri tome se za svaki pogrešan odgovor na vremenskim
kontrolama izmjerenom vremenu dodaje 60 sekundi.
Fair-play
Tjelesno sposobni natjecatelji na mjestima odluke uvijek trebaju pustiti one koji se kreću u kolicima
ispred sebe, kako im ne bi ometali pogled. Zabranjeno je penjanje na povišena mjesta uz put kako bi se stekao bolji
pogled na kontrolnu točku. Svaki natjecatelj treba označiti svoj kontrolni karton tako da ostalima ne otkrije svoj
izbor. Za vrijeme natjecanja, natjecatelji ne trebaju pričati ni razmjenjivati mišljenja, kao ni zavirivati kako
svoj kontrolni karton označavaju ostali natjecatelji.
TempO
Sve ranije napisano vrijedi za PreO - klasičnu disciplinu precizne orijentacije. Zadnjih godina je
sve popularnija druga disciplina precizne orijentacije koju nazivamo TempO. Glavni princip natjecanja je isti uz
dvije razlike. TempO natjecanje se sastoji isključivo od vremenskih kontrola na kojima za razliku od vremenskih kontrola
u PreO disciplini može biti i zero odgovora. Druga je razlika u računanju poretka. Nije presudan broj točnih odgovora,
već ukupno vrijeme odgovora, s time da se svaka greška penalizira s 30 dodatnih sekundi.
TempO primjer
TempO Specification
Ivo (IT 12.7.2014.)
|
